Izašao sam iz ustanove - šta sad?

Izlazak iz bilo koje ustanove za mladu osobu predstavlje period izazova i prepreka. To je period u kojem se i najspremniji od nas osjećaju zabrinuto i pitaju se: šta sad?

Za početak, htjeli bi vas podsjetiti da niste sami. U svome dosadašnjem životu morali ste se toliko puta prilagoditi kako bi preživjeli u uslovima koji su vam dati, da je i ovo samo još jedan od takvih trenutaka. Prisjetite se svih svojih jakih strana, odnosno svega onoga što ste naučili kroz svoj dosadašnji život u ustanovi ili domu. To su sva ona znanja, vještine, vrline i sposobnosti koje ste stekli, a koje će vam pomoći u savladavanju raznih životnih situacija ili zadataka. 

Sve informacije koje ovdje izlažemo dobili smo kroz razgovore sa mladima iz odgojno popravnih domova ili domova za djecu bez roditeljskog staranja. Neki od njih su već samostalni i žive "dobre" živote, a neki se tek spremaju da učine ovaj korak.

Tako da je ova web stranica rađena na istom principu kao i naše radionice koje smo imali s mladima iz ustanova. Podjeljena je u nekoliko životnih područja poput stanovanja, zaposlenja, financija, obrazovanja i slično. Svako ovo područje ima svoje tri strane: 
  • znanja - Znam šta je to/šta to sve podrazumijeva.
  • vještine i iskustva - Znam kako bi to učinio/la ili činio/la sam to već.
  • motivacija - Želim o tome naučiti više.
Uzmite si vremena koliko želite i brzinom koja vama odgovara prođite kroz sva područja. Nekada će za neki dio biti potrebno pola sata ili sat, a nekada će vam biti potrebno i dva dana. 
Postupak izlaska iz ustanove nije jednostavan niti brz. On se ne događa u jednom danu ili trenutku, već je ovo proces koji traje neko vrijeme nakon fizičkog izlaska. U ovom procesu normalno je da će biti trenutaka kada sumnjate u sebe i pitate se kako dalje i hoću li ja ovo moći? Ovo su trenutci kada je svaka mlada osoba u riziku da posustane jer je u opasnosti da počne vjerovati u ove negativne misle o sebi. Posebno kada zajednica u koju mlada osoba ulazi dijeli ovo mišljenje o njoj kao o "problematičnoj", "teškoj" ili "oštećenoj". 

Ono što se pokazalo kao dobar primjer je pružiti osobnu i profesionalnu podršku koju mlada osoba prima nakon izlaska iz ustanove. Zato se ova stranica i zove E-saputnik - svjesni smo da ne možemo biti pored svih vas, ali na ovaj način možemo barem putem interneta pružiti malo podrške u nadi da će za vas ovo sve imati smisla.

Ono što znamo je da su mladi prije izlaska zabrinuti za konkretna pitanja stanovanja, financiranja i zapošljavanja. Isto tako, naglašavaju da ih je strah isključenosti, usamljenosti te da će biti bez emocionalne i praktične podrške kad napuste instituciju, a kao nužne potrebe navode podržavajuće odnose, podršku vršnjaka, trening vještina potrebnih za samostalan život, podršku kod obrazovanja i zapošljavanja. 

Među najvažnijim ističemo pozitivne odnose s drugima, koji će biti vaša stijena i temelj na koji se možete osloniti kada se umorite. A umoriti ćete se! Ali mi vjerujemo u vas. Svaka osoba u našem timu vjeruje u neograničeni potencijal svakog od vas, da napišete svoju životnu priču, drugačiju od bilo koje druge. Tu smo da vam damo podršku. Kada zapnete i ne možete naprijed, javite nam se.
Hodačica po žici

Kad sam bio mali, moji roditelji su odveli brata i mene na putujući cirkus koji je gostovao u blizini Mostara. Ne sjećam se puno toga iz djetinjstva, a niti iz ove posjete cirkusu, ali u sjećanju mi je ostala jedna cirkuska točka. U središnjem dijelu cirkusa pojavila se žena u sjajnom kostimu koja se merdovinama uspela na visoki stup. Počela je hodati po žici. Ja kao dijete nisam mogao vjerovati da je to moguće i činila mi se kao da leti. Sjećam se da se ljuljala lijevo - desno pokušavajući održati ravnotežu. Pa poskoči, pa potrči, pa zastane i nakloni se. Nekoliko puta je skoro pala. Ja bih sakrio oči, jer nisam mogao gledati da padne. Upitao sam mamu: "A šta ako padne", i tad mi je mama pokazala prstom na mrežu ispod nje. Sad sam s mirom mogao promatrati izvedbu. Ali ostala mi je ta slika mreže na koju možemo pasti. Često se u životu osjećam kao da hodam po žici, negdje visoko iznad. Svaki tren mogu pasti, a i pao sam. Tad sam otkrio kako je lijepo imati mrežu na koju mogu se dočekati. Šta je vaša sigurnosna mreža? Na šta vi možete pasti? Jer ovo je jako važno.  (Danijel)

SAVJETI MLADIH MLADIMA

Na novom radnom mjestu u početku ne govorite da ste domsko dijete – ljudi to nekada pogrešno shvate. Stvorite im sliku o sebi svojim ponašanjem i postupcima i neka sami ocijene kakva ste zapravo osoba.

Dobro ocijenite društvo pa vidite na kojoj razini ćete razgovarati s njima.

Kada krenete raditi - radite jer se neće napraviti samo od sebe! A i ljepše ćete se osjećati i biti zadovoljniji sami sa sobom.

Kada krenete u samostalni život vidjet ćete koliko je to bajno i opuštajuće, a s druge strane može biti i zastrašujuće ako se ne držite svojih pravila koja sami postavljate.

U samostalnom životu jedna veća pogreška ili prosudba vuče cijeli niz loših događaja za sobom. Primjer − radiš „kao crnac“ − dobiješ novac − ne organiziraš ih − spiskaš sve − a treba platiti stan, režije i hranu - novaca više nema − zadužuješ se i tako si uvijek u minusu!!!

Što se tiče razgovora za posao − dajte si oduška, imaju oni vremena – ne lažite (puno), budite iskreni, gledajte u oči, budite smireni i to sve provedite u djelo ;)

Nađite si ispušni ventil za kritične situacije, ali da to ne ide nikom na štetu pa ni vama!

Prilično sam mladi otac, sve moguće nevolje su me snašle, ali gledao sam u veliko sjajno svjetlo i sve sam uspio poredati na svoje mjesto.

Poslodavci mogu biti vrlo nerazumni i pakosni, ali ako ste u nezavidnoj situaciji „progutajte“ to, ali ne opet i opet i opet… Tražite drugi posao, ali radite i na starom.

Ne bježite od problema − suočite se s njima i probajte ih riješiti!

Neki od nas koji smo u ranoj fazi života prošli masu gadnih situacija nekada smo presamouvjereni, a to ponekad ispadne drsko. Zato pustite drugu stranu da govori, saslušajte što ima za reći pa tek onda zaključite.

Budite optimistični!

Gledajte svjetlu stranu života!



0 0